
U momentima tuge kada nekome premine draga i bliska osoba, ono što je potreba jesu ipak sabranost i pribranost, budući da je potrebno mnogo toga završiti i uraditi, pripremiti, za jako malo vremena.
Problem se često, posebno u porodicama, stvara kada osoba premine van države gde je živela ili gde je želela da se sahrani. Tada obaveze postaju dosta veće, dokumentacija opširnija, vremena je potrebno više, kako bi se sve uredilo. A najveći problem se čini da predstavlja prevoz pokojnika iz inostranstva. Međutim, ne mora sve da bude toliko komplikovano i teško.
Prevoz pokojnika uvek vrše određene firme koje se time i bave. Dobra strana njihovog postojanja jeste iskustvo, pa će vam već prilikom razogovra o angažovanju pomoći u vezi sa svim što je potrebno da uradite kako bi se prevoz pokojnika iz inostranstva realizovao bez ikakvih problema.
Šta se radi odmah nakon smrti osobe?
Prva i najvažnija stvar koja se radi kada osoba premine jeste pozivanje hitne pomoći. U tom momentu se službi saopštava ime preminule osobe, lični podaci, te se čeka da na teren dođu lekar i tehničari.
Dalje lekar potvrđuje smrt, uvodi informacije u sistem, čime se dobija bitna stvar, a to je mogućnost da se dobije potvrda o smrti, tj. smrtovnica koju isključivo bolnica izdaje. Naravno, ako osoba premina na poslu, na ulici, ako premine usled neke nesreće, najpre dolazi policija koja sprovodi dalje potrebne korake.
Smrtovnica je veoma bitna, jer predstavlja važan dokument uz pomoć kojeg se prikuplja ostala administracija kako bi se dobila dozvola za prevoz pokojnika.
Šta je potrebno za prevoz pokojnika iz inostranstva?
Kada se smrt objavi i reguliše sve papirološki, sledeći korak jeste dobijanje sprovodnice, odnosno dozvole za prenos posmrtnih ostataka osobe. Ovaj dokument dobija se u Konzulatu ili Ambasadi naše zemlje u državi u kojoj je osoba preminula. Tada je potrebno navesti na koji će se tačno način posmatrni ostaci preneti, da li je to automobil, avion ili brod, te je potrebna i informacija tačnog mesta sahranjivanja osobe. Bez tih podataka sprovodnica se ne izdaje. U slučaju kremacije, potrebno je imati istu dozvolu za prenos urne, ali je potreban i dodatni dokument a to je potvrda o kremaciji.
Da bi se spomenuta sprovodnica dobila potrebno je da se podnese zahtev i njega podnosi ili rodbina ili radnik pogrebnog preduzeća koji ima ovlašćenje i koji je angažovan za prevoz pokojnika iz inostranstva, što je i najbolja solucija s obzirom na iskustvo i profesionalnost u ovakvim stituacijama. Ono što je potrebno od dokumentacije jeste pasoš preminulog, izvod iz matične knjige umrlih koji izdaje zemlja prijema, izveštaj lekara o smrti, potvrda o grobnom mestu koje je unapred obezbeđeno, a u posebnim slučajevima pismena saglasnost Ministarstva zdravlja RS ako je osoba preminula od posledica neke zarazne bolesti. Postoje situacije kada je naša zemlja isključivo tranzitna za prevoz pokojnika iz inostranstva, pa je u tom slučaju potrebna tranzitna sporovodnica uz sprovodnicu za zemlju gde će se pogreb obaviti.
Na ovaj način firme koje se bave pogrebnim uslugama olakšavaju porodicama i ubrzavaju proces koji bi usled neiskustva i sporosti administracije duže trajao od potrebnog.
